Terorizam u Europi i gospodarska kriza

Na nadolazeću mogućnost terorizma smo bili upozoreni mjesecima unazad kad se pričalo o europskim članovima novog marketinškog branda terorizma: ISIS. Nije se ni dobro ohladio slučaj terorističkog napada na uredništvo Charlie Hebdo u Parizu i već je tu novi napad u Danskoj. Sve se dogodilo po identičnom scenariju. Islamski radikal je prvo ubojitom silom posjetio skup pristalica slobode govora da bi vjerojatno kasnije istim stilom nastavio u sinagogi. Represivni aparat dokazuje svoju učinkovitost i četiri sata kasnije u zasjedi teroristi presuđuju mecima. Ljudi inače imaju pravo da budu izvedeni pred sud što naravno ne vrijedi za izmete ljudskog roda poput terorista. Za njih postoje Guantanamo, tajni zatvori a najpoželjnije metak. Jeli bi pred sudom možda mogli iznijeti neke neugodne činjenice?

Bilo bi zanimljivo čuti ubijene teroriste iz Pariza. Mogli bi pokazati da je Charlie Hebdo bio false-flag operacija. Dokaza za taj zaključak ima podosta. Kad idemo redoslijedom događaja je prvi problematičan trenutak ubojstvo policajca u ulici kod uredništva. Prema masovnim medijima je bio ubijen hicem u glavu iz neposredne blizine. U slijedećem videu možete vidjeti da to baš nije izgledno. Teroristi su onda uspješno pobjegli autom i to usred radnog dana iz centra Pariza za što je bila potrebna izvrsna organizacija i profesionalnost (na razini CIA, Mossad, FSB…). Auto su onda ostavili i nisu ga zapalili. Napravili su još jednu početničku grešku i u autu ostavili osobni dokument (Said Kouachi). Jeli to moguće? Tako je policija došla do imena terorista. Kad je navodni vozač Hamyd Mourad čuo da je na spisku dobrovoljno se predao policiji (i ostao živ). Imao je čvrst alibi što su mediji uglavnom propustili izvijestiti. Braću Kouachi su ubili u potjeri. O okolnostima ubojstva Amedya Coulibalya terorista iz židovskog supermarketa možete više saznati ovdje. Dogodilo se također vrlo čudno samoubojstvo visoko rangiranog policajca Helrica Fredoua, koji je sudjelovao u istrazi. Zadovoljavajući dokazi? Valjda ne očekujete da vam se podastru operacijski planovi organizacije koja je izvršila taj teroristički čin. Oni nikada neće ugledati svjetlo dana. Ovi dokazi su dovoljni da se može zaključiti da je zvanična priča manjkava i da je to vrlo vjerojatno bila false-flag operacija. Teret dokazivanja bi zapravo trebao biti na državi. Države imaju dovoljne resurse za istragu i upravljaju svojim tajnim službama i represivnim aparatom (bar donekle). Kad su suočene sa izazovom njihove priče države bi trebale osigurati relevantne odgovore. Ali obično sve završi s guranjem pod tepih ili omiljenom naoružanom frazom “teorije zavjere”.

Kod false-flag operacija je daleko potrebnije usmjeriti fokus na prateći narativ i širu sliku. Mediji vrište da je sloboda govora vrijednost koju moramo obraniti, jer je ona temelj naše zapadne civilizacije i Islam nam ju žele uzeti. Za početak, Charlie Hebdo baš i nije takav bastion slobode govora kakvim ga prikazuju. U 2008 godini su otpusti karikaturistu Mauricea Sineta zbog navodnog anti-semitizma. Nema šale sa Židovima i biti proglašen za anti-semita znači skoro progonstvo iz društva. U Austriji i Njemačkoj možeš završiti pred sudom zbog krivo izgovorenih riječi vezanih uz holokaust. Jeli si možete zamisliti karikature na temu holokausta? Iranske novine Hamshahri su 2006 godine pokrenule natječaj karikatura na temu holokausta, nakon što je danski Jyllands-Posten objavio karikature Muhameda s bombom u turbanu. U Danskoj su objavili nekoliko karikatura iranskog natječaja nakon konzultacija s glavnim rabinom Kopenhagena. Više o tome i zapadnim reakcijama možete pročitati tu. Na temu karikatura Muhameda i posljedičnog događanja postoji i zanimljiv dokumentarac Bloody Cartoons (2006). Svako društvo ima tabue i granice. Gaženje po tome se ne može zvati “sloboda govora i izražavanja”.

Sloboda izražavanja koju moramo obraniti je zapravo propagandna priča. Potrebno je prokazati neprijatelja kako bi ga mogli napasti. To su islamski radikali koje je potrebno napasti ravno u sridu na samom “izvoru”. Obama samo što nije poslao trupe ponovo u Irak da se razračuna s ISIS, a u nastavku po mogućnosti još s kim. Ministrica obrane Italije poziva na intervenciju u Libiji. Kaotično stanje nakon NATO humanitarne intervencije pogoduje organiziranom kriminalu koji od tamo prevozi većinu novih emigranata u Europu. I kao naručeni se i tu pojavljuje ISIS i u dokaz isporučuju profesionalno režirani video uradak navodnog masovnog ubojstva. Mediji već spekuliraju da bi Libija mogla biti odskočna daska za invaziju u Europu.
Nije daleko ni Ukrajina koja je i nakon dogovorenog primirja daleko od mira. U Harkovu koji je nekih sto kilometara udaljen od fronta su “teroristi” bacili bombe na domoljubne prosvjednike. Pentagon šalje instruktore a kongres će se pobrinuti za oružje.

Ali sve to je zapravo magla. Zadnja stvar koju moćne elite žele je da ljudi progledaju i vide da je društveno-gospodarski sistem dugoročno neodrživ. Taj sistem je proizveo moćne elite te postoji samo zbog njih i zbog ljudske inertnosti, sljepoće i nebrige. Kriza je u tom sistemu neminovna. Čuje se ponešto u masovnim medijima o krizi u Europi ali ništa o krizi u SAD. Objavljuju se frizirani smiješni podaci o 5,6% nezaposlenosti u SAD. Cijene poljoprivrednog zemljišta su u 2014 pale za 3% što je po prvi puta od 1986. To je bila jedina kategorija imovine kojoj u tom periodu nikad nije pala cijena! Još ponešto o krizi u Americi. Godine 2013. su u okviru budžeta potrošili $3.450 milijardi od toga $680 milijardi na dug što znači deficit od 20%. Za kamate je izdvojeno $246 milijardi. Javni dug SAD je prešao 18 triljona dolara. Omjer dug prema BNP je prešao 100%. To je dug koji se ne može vratiti. Njemačka ima 76% (prema maastrichtskim kriterijima je 60% max), najgori je Japan sa omjerom 227%. U financiranje država su se uključile centralne banke koje će ove godine po prvi puta u povijesti otkupiti državne obveznice u iznosu većem od iznosa novoizdanih obveznica. Stručnjaci to zovu monetizacija što bi narodski značilo štampanje novaca. Sa 16% državnih obveznica se na burzama trguje po cijenama koje znače gubitak za investitore. Klubu obveznica s negativnim prinosom pridružile su se korporativne obveznice Nestle-ja. Za takve obveznice možemo također reći da su toliko sigurne da su investitori spremni podnijeti gubitak. Ne ide super ni Kini gdje je izvoz pao u siječnju za 3,3% glede na prošlu godinu. Vrijednost uvoza je u istom razdoblju smanjena za gotovo 20% za što su ponajprije zaslužne niže cijene sirovina. Zastoj u međunarodnoj trgovini je smanjio cijene pomorskog transporta koje su po prvi puta pale na razine iz 1986.

Kako ova kula od karata uopće još stoji?

Tako što se nemilice štampa novac i manipulira tržištima. Višak novaca se potroši na burzovna mešetarenja, ratove i investicije (čitaj pljačka, grabež)u trećem svijetu. Tako nema hiperinflacije koja bi trebala biti posljedica ogromnih količina novog novca. Petro-dolar bio je malo ugrožen zbog niskih cijena nafte i hiper-štampanja (quantitative easing = kvantitativno popuštanje, kakva jezična perverzija) pa su trebali malo zaustaviti mašine. Brzo su na pomoć došle banka Japana i ECB s velikim količinama svježeg novca što podiže vrijednost dolaru koji inače sve više gubi ulogu glavne valute u međunarodnoj trgovini. U protekloj godini je bilo potpisano mnogo bilateralnih trgovinskih ugovora kako bi se izbjegao dolar kao sredstvo plaćanja.

Manipuliranje tržištima lijepo se vidi na tržištu zlata. Kina, Rusija pa i drugi masovno kupuju zlato. Zbog toga i zbog štampanja novca bi cijena zlata trebala rasti. To se ne dešava zbog manipuliranja tržišta “papirnatog” zlata (gold futures). Terminski ugovori (futures), na koje možemo gledati kao na oklade o cijeni u budućnosti, diktiraju cijenu zlata na burzi. To vrijedi i za druge robe na burzi poput nafte, pšenice, aluminija,… Terminski ugovori predstavljaju samo manji dio tržišta financijskih derivata. Samo američke financijske institucije su izdale derivate u vrijednosti od $303 trilijona za što je od nedavno jamac država. Radi usporedbe, bruto proizvod cijelog svijeta u 2013. bio je $76 triljona. Financijski derivati sami po sebi nisu problematični (osiguranje i kladionice su ipak stari zanat) ukoliko su gospodarske prilike stabilne ili bolje rečeno ako nema većih šokova na tržištu. Nijedno nije slučaj sada. Sistem je prezadužen, prepun prenapuhanih balona( dionice, robe, nekretnine). Sistem treba resetiranje. Kad jednom krene lavina biti će ogromna, jako. Uopće nije pitanje jeli će krenuti nego kada će krenuti. Moćnici ju složno nastoje spriječiti jer se trenutno abnormalno bogate. Oni su u stanju definirati i provoditi zajedničke interese (za razliku od ljudi). Ali oni također igraju i jedan protiv drugog. I to je jamstvo da će lavine biti. Švicarska je već odlučila da je dosta štampanja novaca i izašla iz igre.

Kako raja ne bi zbrojila dva i dva potrebno je dići maglu, razvući zastore, postaviti iskrivljena ogledala… Crnce je potrebno uvjeriti da se moraju boriti protiv rasizma, Europljane nahuškati protiv Rusa i muslimana, susjede Kine protiv kineskog ekspanzionizma, svi moramo biti na liniji protiv terorizma, droge… Stoga je sljedeći teroristički napad u Europi samo pitanje vremena i vjerojatno će biti uskoro (sugestija za klađenje: Njemačka). Mogli bi nas iznenaditi i s nečim drugim ukoliko procijene da terorizam ne proizvodi više dovoljne količine straha kod ljudi. Već nas dugo pripremaju na mogućnost cyber terorizma. Kaspersy lab je objavio da ima grupa koju oni nazivaju Equation group pristup mozgu (firmware) gotovo svih tvrdih diskova na svijetu. Virusi Fanny i Stuxnet imaju obilježja te radionice koja ima vrsne stručnjake i neograničeno financiranje (NSA.?) kažu u Kasperskom. Mogu isključiti internet totalno ili selektivno ako im se prohtije. Nije isključeno da se kod proizvodnje kaosa posluže i idejama koje zvuče potpuno apsurdno pa recimo izrežiraju napad vanzemaljaca. Moćne elite će izmisliti bilo što kako bi umjetno proizveli kaos i maksimalno prestrašili te dezorijentirali ljude. Svatko mora dobiti svog neprijatelja, još bolje tri, četiri. Da, kaos. Užas što veći.

Tako obrađeni ljudi su spremni ići u rat i pretrpjeti štošta. Možda će spremno prihvatiti novi svjetski poredak u nekom obliku super transnacionalnog matrixa.

Ili će ipak shvatiti da elite trebaju njihov pristanak i da je to razlog propagandnih i inih igara koje izvode elite. Doista im možemo reći: “Dosta je vašeg sranja”.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s