Demokracija je iluzija

Bliži se vrijeme demokratskih vježbi (izbori) u Hrvatskoj. Počela je predigra najvećih demokratskih vježbi na svijetu koje će vrlo vjerojatno ustoličiti prvu predsjednicu imperija. Nakon prvog crnog predsjednika dolazi žena, kako lijepo, logično. Grčki birači su sve odradili na početku godine te izabrali Syrizu koja je obećala prekinuti brutalnu štednju zadnjih godina. Ubrzo postalo je jasno da obećati znači nešto a sprovesti nešto potpuno treće. Kako će uspjeti dogovoriti bolje uvjete s bankarima vjerojatno nikome nije jasno. Neki već tvrde da je Syriza iznevjerila svoje birače iako su na vlasti tek par mjeseci. Jeli zapravo možemo govoriti neuspjehu Syrize ukoliko doista neće ispuniti predizborna obećanja? Ili je možda njihova krivnja samo u toliko što vjeruju i djeluju u sistemu koji ih sprječava u njihovim naumima. Jeli možda kriva demokracija?

Blasfemična pomisao za prosječnog zapadnjaka koji je od rođenja odgajan u duhu sv.Demokracije. Ima taj barem polu-bog, najmanje svetac, možda, nekih nedostataka koji su navodno više problem naše ljudske prirode. Na kraju krajeva, demokracija kao nije religija, neka utopija, to je najbolje od mogućeg. Svi vidimo da postoji manjak demokratičnosti u institucijama EU ali to ćemo demokratski ispraviti. Bit će bolje. Demokracija se gradi, ona je proces, treba usavršiti tu bazično dobru ideju.

Ali stvari nisu takve. Demokracija je obmana, iluzija i to ćemo nastojati dokazati u nastavku. Rasprava će biti ograničena na predstavničku parlamentarnu demokraciju kakva je uglavnom na snazi. Prvo da se podsjetimo: Demokracija znači vlast naroda ili preciznije, ljudi na izborima ovlašćuju svoje predstavnike da vladaju u njihovo ime. Zapravo vladati će ona grupa predstavnika koja primi većinu glasova birača. Dakle, za početak, ne vladavina naroda nego većine. Izbori stvore kastu gotovo nedodirljivih predstavnika koji do sljedećih izbora vladaju bez ikakvog utjecaja biračke baze. Kažu da oni odgovaraju na izborima i pritom znaju da ima većina koja izlazi na izbore vrlo kratko sjećanje te da je podložna propagandi.

Sa željom da se izbjegne prevelika koncentracija moći je vlast podijeljena na: izvršnu, zakonodavnu i sudsku vlast. Izabrani predstavnici će zauzeti zakonodavnu a neki će se prebaciti u izvršnu vlast. Kako je vladanje poprilično kompliciran posao koji traži svakakva znanja, je neophodna i omanja armada savjetnika. I armada državnih službenika koji materijaliziraju vladanje. Tako sad imate Državu koja primila “legitimnost” od Demokracije.

Prvi crv koji nagriza ovu ikonu je dobro nam poznata korupcija. Osim standardnog oblika podmićivanja je tu i nepotizam, klijentalizam, puštanje povjerljivih podataka….Nije nužno da korumpirana osoba ima direktnu osobnu materijalnu korist. Osim materijalne koristi se može “ponuditi” i ucjena. Ili pak mrkvu i batinu kao što je lijepo opisao John Perkins u Confessions of an Economic Hit Man (ili u Four horsemen). Njegov je posao bio da uvjeri vodeće u nerazvijenim zemljama da uzmu što veće kredite od Svjetske banke i sličnih institucija. Kad bi te zemlje zapale u dužničke probleme trebao je ishoditi što veće “strukturne reforme” naravno za korist međunarodnog kapitala. Ukoliko u svojim uvjeravanjima nije bio uspješan su prema njegovim riječima došli “šakali” (i predsjednici su pogibali u avionskim nesrećama).

Zanimljiv oblik korupcije u američkom sudstvu opisala je Sibel Edmonds (vidi 40.min). Prije imenovanja saveznih sudaca je FBI imao zadatak da provjeri kredibilnost kandidata. Većina bi se iznenadila da su čisti kandidati odmah brisani sa popisa. Tako su ostali kandidati s “repom/repovima” koje se prema potrebi može povući. Gotovo je nemoguće da se slično ne radi i u drugim granama vlasti i u drugim državama.

Još jedan manje zapažen oblik korupcije je sistem vrtećih vrata (revolving door). Nakon što obave neku javnu funkciju i vjerojatno naprave korist za neko poduzeće se takvi zaslužnici uhlebljavaju u tom poduzeću uz fine kompenzacijske pakete. Na primjer slučaja Monsanto  i Goldman Sachs. Posebni oblik korupcije je ozakonjena korupcija poput lobiranja. Ako smatrate da je to relativno se prisjetite da lobiste treba platiti i to poprilično. Kako novac i moć idu zajedno znači da moćni lobiranjem mogu dobiti još više. Što se sve dogovara iza zatvorenih vrata možemo samo nagađati, nešto demokratsko svakako ne.

Prema wikipediji je korupcija moralna pokvarenost pojedinca i u svakom slučaju se korumpirani pojedinac ili grupa smatra za srž problema. Međutim poznato je da moć kvari ljude (apsolutna moć kvari apsolutno). Demokracija proizvodi i daje legitimnost moćnim pojedincima. Na drugoj strani ekonomski sistem stvara moćne kapitaliste i menedžere. Samo totalna naivčina može vjerovati da u takvoj situaciji neće doći do korupcije. Ona je zapravo na neki način ugrađena u sistem. Hijerarhijski sistem je uzrok korupciji i pojedinci koji podlegnu su samo posljedica. Prilika čini lopova.

Dakle demokracija može uspijevati samo ako na pozicije moći dođu ljudi koji mogu odoljeti korupciji. Nije nužno da su svi takvi ali kritična masa bi trebala postojati. Jeli to izgledno? Trenutno je situacija s korupcijom vjerojatno lošija od one koju prikazuje indeks percepcije korupcije Transparency internationala. Nemoguće je točno izmjeriti nešto tajno. Neke države prolaze začuđujuće dobro na toj rang listi, tako da bi ovom indeksu možda mogli dati i alternativno ime: indeks nebrige/neznanja/ispranosti mozga.

Ako tome pridodamo da svaki sistem posjeduje inertnost proporcionalnu svojoj veličini i nagon za samoočuvanjem onda su izgledi za demokraciiju vrlo vrlo loši. Ali nije nemoguće.

Demokracija je također vladavina prava, što bi trebalo značiti da je društvo regulirano s hrpom zakona i propisa i što bi trebalo vrijediti za svakoga te čuvati pojedinca od samovolje i subjektivnosti vladajućih. Stvarnost izgleda drugačije. Svatko koji imalo prati društvena zbivanja zna za barem jedan slučaj kad je neki moćnik/organizacija prošla s neprimjereno blagom kaznom ili izvansudskom nagodbom. Također si nitko ne želi da se upusti u pravnu bitku s nekim puno imućnijim od sebe. Količina novaca uloženih u pravnu bitku bez dvojbe utječe na njezin ishod. Nove zakone donosi zakonodavna vlast koja vrlo teško radi za najbolji društveni interes kako smo malo prije zaključili.

Međutim pravo možda ima još jednu skrivenu grešku. Pravo bi trebalo biti skup pravila koja u potpunosti, koherentno, bez proturječja dosljedno pokriva sva područja ljudskog djelovanja. Pravne praznine su kao posljedica pojave novih područja, ljudskih pogrešaka – pravo je kao “živa tvorevina”. S vremenom se pravo dakle približava idealu? To je nemoguće ako primijenimo Goedlove teoreme o nepotpunosti (možda nije primjereno ali procijenite sami). Kurt Goedel je 1931 s dokazom tih teorema iznenadio matematičare, koji su u to vrijeme nastojali postaviti jedinstvene temelje za sveukupnu matematiku, što je prema njemu nemoguće. Pojednostavljeno (i previše za matematičare) rečeno prvi teorem tvrdi: Bilo koja formalna teorija, kojom možemo izraziti osnovnu aritmetiku ne može ujedno biti i dosljedna i potpuna, dok za bilo koju dosljednu teoriju vrijedi, da postoje tvrdnje koje su istinite ali ih ne možemo dokazati. Drugi teorem proširuje prvi tvrdeći: ako takva teorija sadrži također i izjave o dokazivanju te ujedno uključuje tvrdnju da je teorija dosljedna onda to znači da je ona nedosljedna. Teoremi su utvrdili inherentna ograničenja koja vrijede za sve matematične teorije osim za vrlo trivijalne.

Ako si ta saznanja dozvolimo primijeniti na pravo možemo zaključiti da pravo nikad ne može biti potpuno i dosljedno bez proturječja, ma koliko vremena prošlo i milijuna propisa sadržavalo. Ali pravnici imaju rješenje, a to su kreativni sudci koji rješavaju probleme nepotpunosti i proturječnosti. Njihove presude posluže kao sudski presedani za buduće slučajeve.

I opet smo na ljudskom faktoru koji bi trebao spasiti fundamentalno loš sistem. Svugdje su nam potrebni Sveci koji će odoljeti zovu i intrigama Nečistog. Kolika je vjerojatnost da takav sistem jednom doista profunkcionira kako je zapisano u bajci o sv.Demokraciji? Negdje na razini vjerojatnosti dobitka na lutriji?

Jeli igrate loto za preživljavanje? Sigurno ne, snalazite se na neki drugi djelotvorniji način.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s