Jeli demontiranje demokracije u Hrvatskoj zapravo dobra stvar?

Prošla godina je oduzela još nešto sjaja demokraciji u Hrvatskoj. Počela je s neustavnim izborom Kolinde von Trilateralna komisija za predsjednicu. Možda ste već zaboravili na onaj mali incident koji se je motao oko ustavnosti njezinog izbora.

kolinda oresko1Ali ona je doista neustavno izabrana i nije vam potreban neki pravnik (upitnog integriteta) da vam to potvrdi. Pročitajte si treći paragraf 95.članka ustava gdje jasno piše da se predsjednik bira natpolovičnom većinom onih koji su izašli na izbore. Ona je dobila 49,36% i pretekla protukandidata za 34 i toliko tisuća glasova, dok je nevažećih glasova bilo više od 60 tisuća (yeeee).

Našli su se pri ruci razni profesori, doktori, šeksi da kažu da je sve u redu….ali nije u redu. Ustav kroz određivanje načina izbora predsjednika zapravo implicitno daje političku snagu nevažećem glasu. Recimo da je to neko pravo. Zakon koji prema ustavu treba doreći detalje izbora predsjednika to isto pravo u drugom krugu izbora dokida. Zakon uzima ono što je ustav već dao?? Ustav je iznad zakona to valjda znaju osnovnoškolci. No, i to je demokracija i o njoj smo već nešto pisali.

Osim izborne mrlje ima sadašnja predsjednica na sebi i smrad članstva u Trilateralnoj komisiji. Ukoliko vam ta grupa elitista nije poznata, si pogledajte hrvatsku wikipediju i nemojte se dati zavarati njihovom “objektivnom” prezentacijom. Nije Kolinda jedini slučaj da je netko bio član elitističke organizacije i ubrzo nakon toga bio “izabran” na vodeću državničku poziciju. Nismo našli dobrog popisa članova Trilaterale kroz povijest (možete istražiti sami) ali zato je ovdje izvrstan popis članova bratske organizacije Bilderberg (dosta ljudi je bilo u jednoj i drugoj) gdje ćete naći Blair, Clinton, Thacher,….

Ako još uvijek mislite da su priče o ovim organizacijama prenapuhane onda se podsjetite one izreke: “Što rade dva trgovca kad se tajno sastaju? Dogovaraju nešto na štetu trećeg.” Taj treći smo mi, ljudi.

Predsjednicu je u Trilateralnoj komisiji sad zamijenio E.Tedeschi – to je kost za javnost. Ona sad kao nema ništa više s njima, jelda. Iz mafije ne možeš izaći i kum će te pozvati i zamoliti za uslugu, bude li potrebno.

Baš se je dobro našla pri ruci odabrana (ne izabrana) predsjednica kad je nova politička snaga Most zakomplicirala formiranje nove vlade. Nešto je možda i prekršila ovlasti ali koga bi to interesiralo u rastućoj paranoji od ponavljanja izbora, a sve skupa još u vrijeme najvećih blagdana u godini.
Došlo je odrješenje skoro pa u zadnje vrijeme, Tihomir Orešković.

Prvo, svaka čast Mostu (odnosno njihovim handlerima, “ako postoje”). Sa svojom sićom od glasova su uspjeli postići da je mandatar nestranački kandidat, što su i htjeli. Orešković je tehnokrat kojeg su postavile partijske vrhuške (?) i nema razloga da sumnjamo, da su i elite zadovoljne s njim. Može se reći da smo imali tihi državni udar.

Tko je on?

Karijeru je započeo u farmaciji i do selekcije za mandatara je bio glavni menadžer u vrlo uspješnoj lokalnoj ekspozituri međunarodne farmaceutske kompanije. Ova firma je uspješna zbog njega?

Naravno da ne. Lijekovi su unazad nekoliko godina natprosječno poskupili što zna svatko sa imalo povijesnog sjećanja. Tako su zgrnuli dovoljno love da vas mogu bombardirati reklamama stalno i svugdje. Pomažu vam da pronađete svoju najnoviju dijagnozu za koju vam odmah daju i ime lijeka, kojeg možete kupiti odmah iza ugla i u Mrduši donjoj. Tako možete kupovati još više i toviti debelu gusku koja elitama nosi zlatna jaja.

Ima se također dovoljno para da svaki liječnik može najmanje jednom tjedno dobiti posjet predstavnika barem jedne farmaceutske kompanije (konzervativna procjena). Podmazivanje doktora je uglavnom javna tajna. Usput, trenutni javni neprijatelj br.1, Erdogan, se je prije nekoliko godina usudio dirnuti u ovo osinje gnijezdo.

Što Tima kvalificira za premijera?

Kažu da je uspješan. Nemamo nikakvih dokaza da je bio. Njegovo penjanje po korporativnim ljestvama znači samo da nije bio neuspješan te da se zna brinuti za interese gazda. Također, uspješan menadžer ne garantira uspješnog državnika što neki tvrde. Država nije veliko poduzeće. Naročito bi naglasili da je iluzorno očekivati da su menadžeri ljudi visokih moralnih standarda. Dapače, to bi ih sputavalo da igraju i prljavo ukoliko situacija to nalaže.

Da parafraziram Malcolma X, Menadžeri su kućni robovi vlasnika (elita) i trebaju između ostalog osigurati da plantažni robovi (radnici) rade dobro i jeftino. Oni se brinu za imovinu i interese vlasnika više od njih samih.

Ali Pero Perić će reći: “Ma da, moguće je to. Ali nakon što su nas sdp i hdz godinama vukli za nos dajmo ovom čovjeku šansu. On bar nije član te bande.”

Jedini ispravan odgovor je: Nema šanse nikada, pa ni tada. Menadžeri kao i političari trebaju imati dobro razvijenu jednu osobinu: lojalnost. Kome će Orešković biti lojalan?

Ekipi1 koja mu je omogućila dosadašnju karijeru, koja je poslužila kao odskočna daska da ga neka ekipa2 (ne znamo tko ga je doista selekcionirao!) posjedne na premijerski stolac, ili pak nekim državljanima Hrvatske koji do nedavno nisu ni znali za njega, a bome ni on za njih. Kome on više duguje i od koga može očekivati veću korist, gledajući ove tri grupe?

Državljani Hrvatske su na zadnjem mjestu i to će se garantirano odražavati na politici koju će provoditi. Postoji bezbroj dokaza da takve rotacije između vlasti i biznisa donose korist uglavnom za potonje. Ukucajte u tražilicu ‘monsanto revolving door‘ i bez problema ćete naći dokaze. Možete pokušati i s nekom drugom multinacionalkom, ima toga koliko hoćete (zapravo nećete).

To je polazište budućeg premijera.

I on će se mačetom uhvatiti reformi. Nasušno potrebnih reformi, kako su uspjeli uvjeriti javnost kurvinski mediji tijekom višegodišnjeg propagandno-silovateljskog poduhvata. Vjerojatno se neće totalno razmahati svojom alatkom ali pretjerane nježnosti ne možemo očekivati (zato smo mu dali mačetu, a ne skalpela). Sjeći će on javnu potrošnju koja je kao prevelika na svim razinama i područjima. Zdravstvo ide pod sječivo među prvima i premijer će se postaviti kao netko koji nešto zna o tome. Farmaceuti će u tom prestrojavanju sigurno dobro proći.

Kad pogledamo koliki je bio trošak za HZZO u 2013. godini nađemo brojku malo veću od 23 milijarde kuna. U istoj godini je na financijske rashode (kamate + bankarske usluge, bez vraćanja glavnice) potrošeno gotovo 10 milijardi kuna. Drugim riječima, bankama smo dali samo za njihove usluge bez vračanja glavnice malo manje od pola iznosa kojeg smo potrošili za cjelokupno zdravstvo. Zdravstvo nam nije bogzna što dok nam banke (u stranom vlasništvu) blistaju od dobiti. I mame-banke su zadovoljne koliko znamo.

Kako to, da nitko ni ne spominje da bi se moglo nešto uštedjeti i na financijskim rashodima? Onako malo popričati s banksterima kojima ide dobro dok nama baš i ne. Njihove mame-banke mogu dobiti kredite (i od ECB) po negdje oko 0% dok se Hrvatskoj naplaćuje od 5% nadalje. Utopija naravno. Valjda smo naučili iz slučaja Syriza da s banksterima nema razgovora na ove teme.

Činjenica je, da je Hrvatska u minusu i da stalno treba nove kredite te da će uskoro biti prezadužena (ako već nije). Kao rješenje ove situacije vrhuške predlažu smanjenje rashoda odnosno štednju. Međutim to nije rješenje jer se na taj način smanjuje ionako mala privredna aktivnost. Bez obzira na to su rezovi i štednja garantirani.

Druga mogućnost je povećanje prihoda kroz povećanu privrednu aktivnost, famozna gospodarska rast, stalnica svakog programa bilo koje vlade. Situacija svjetske privrede nije ružičasta kao što pričaju dežurni propagandisti niti su izgledi u budućnosti bolji (pogledajte si malo zerohedge.com). Prilike svjetske privrede znače i mogući domet hrvatske privrede. Na žalost ni poboljšanje istih na kraju krajeva ne bi vjerojatno ništa značilo za našu situaciju.

Zašto je to tako si možete pročitati u prijevodu članka Grčka i euro: Na putu prema financijskoj imploziji objavljenom u našem članku Grčka je rekla ne. To što je mišljeno u tom prijevodu za Grčku vrijedi i za Hrvatsku jer je kuna monetarni surogat (fiksni tečaj) te uz to imamo sveprisutnu deviznu klauzulu.

Vratimo se skroz na početak i pokušajmo dati odgovor jesu li ovi pesimistični izgledi (po nama realni)  zapravo dobra stvar za nas.

Očekivati možemo sveukupni pad životnog standarda. To će najviše pogoditi one koji i sad imaju malo, dok imućniji možda neće osjetiti ništa. Klasična priča našeg vremena. Ali siromaštvo u Hrvatskoj je već poprilično veliko i s pravom se možemo pitati dokle su ljudi to spremni/mogu tolerirati. Kad tome pridodamo svinjarije koje su se dogodile na izborima o kojima smo pričali na početku…bome dolazi vrijeme kad bi ljudima mogao puknuti film. Eee, to je dobro.

Ne, ne priželjkujemo revolucije. Bože ne daj. Krvi do koljena, da bi na kraju sve ostalo isto.

Otrežnjenje, gubitak vjere u sistem, to bi bio dobar ishod, to bi si željeli. Da ljudi uvide da su suptilno silovani propagandom danonoćno. Da uključe mozak i počnu tražiti rješenja. Da si ljudi napušteni od sistema počnu međusobno pomagati.

Ali bagra elitistička je svjesna te opasnosti. Zato imate kaos na svijetu, rat iza svakog ćoška, teroriste, propagandu da bi Goebbels bio turbo zavidan, izbjeglice, fašističku desnicu, …a gotovo svugdje otisci njihovih papaka.

Manje nas treba za promjenu nego što mislite.

P.S. Analogija Trilateralne komisije i mafije je potpuno na mjestu osim u jednom djelu. Trilateralna komisija nema kuma. Ne treba im. Oni savršeno znaju što je njihov zajednički interes. Mi još neznamo, bar ne u dovoljnoj mjeri.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s