Analiza buduće ekonomske politike Tihomira Oreškovića + pilula istine

Tihomir se ozaren vratio iz Kitzbuehla, prema riječima zadovoljan, te objasnio puku što će biti transformatori (kojeg li tehnokratskog izraza) tmurnih hrvatskih prilika i put u svijetlu budućnost. Odmah na početku je potrebno reći, da je to priča političara koji vam slatkorječivim mantranjem pokušava prikriti istinu. Također svatko s imalo povijesnog siječanja zna, da oni nešto pričaju a rade drugo. Dakle što vam slijedi u nastavku je detektivski pokušaj demistificiranja njegovih riječi, postavljanje toga u pravi kontekst za običnog čovjeka i najzad, to je prognoza jer će se stvari tek dogoditi. Izvor informacija su dijelovi tiskovne konferencije nakon povratka iz Kitzbuehla.

 

Efikasnost javnog sektora je bila prva na tapeti. Ova jezična konstrukcija se dopada većini ljudi koja je uvjerena da je javni sektor prevelik, lijen i preplaćen. Iako u tome ima i ponešto istine je glavnina ipak demagogija. Javni sektor znači: uprava, školstvo, zdravstvo,… sve što se plaća iz budžeta za javne usluge i zapravo također predstavlja dio vašeg životnog standarda.

Efikasnost je može povećati: smanjenjem materijalnih troškova, smanjenjem plaća, povećanjem radne opterećenosti radnika u sistemu tako da se ne zapošljavaju novi radnici za zamjenu onih koji idu u penziju, proglašenjem nekih usluga nadstandardnim ili nepotrebnim… Ima još. Sve prije nabrojano se radi već dosta godina i uvjereni smo da ima dijelova javnog sektora gdje više nema rezervi.

Nastavljanje ovih mjera će se najviše odraziti na radnike koji rade na dnu javnog sektora te na kvalitetu i raspoloživost javne usluge. Sigurno razne savjetničke sinekure i šefovske udobne fotelje neće toliko osjetiti rezove. Naime, ako svima uzmeš isti postotak od plaće, što zvuči fer, ipak je to fer samo na prvi pogled. Osnovni životni troškovi su nam svima u suštini približno jednaki i ako imaš malu plaću te smanjenje iste, čak za mali iznos, može gurnuti i u probleme. Isto se ne dešava kod većih plaća.

Najgore je razmišljanje nekih ljudi, da će smanjenjem plaća u javnom sektoru, njima biti bolje. No, još je gore ono razmišljanje koje je na tragu šale o dobroj vili i Zagorcu: “nek, crkne susedova krava”.

Istina je, da će smanjenje plaća u javnom sektoru samo osnažiti poslodavce da nastave cijeđenjem. Ljudi bi trebali shvatiti, da igra koja se sada igra, je cijeđenje do kraja. Do kud će ići.

Tihomir će također povećati konkurentnost. Jel da? Prevedeno to znači: kapitalista bi u Hrvatskoj trebao biti u stanju proizvoditi s nižim troškovima, vidljivim i manje vidljivim (npr. takozvane birokratske procedure), u usporedbi s drugim državama. Plaće radnika naravno prve padaju na pamet i nemojte misliti da su zaštićene jer su male. Zapravo vam ih ionako smanjuju, jer plaće ne prate rasta cijena.

Vjerojatno će ponuditi razne porezne olakšice investitorima. Država će možda ulagati u neku infrastrukturu koja će koristiti ponajprije investitorima. Dakle pogodnosti za investitore (čitaj kapitaliste). Sve je to ili trošak za budžet ili manjak prihoda za budžet. Govorimo o istom budžetu gdje se kao, eto, ne može više naći sredstava za vaše potrebe. Za debelu gusku se ima, za vas ne.

Blagoslovljeni budite europski fondovi na veke vekov. Amen. Puno europskih fondova su zapravo kreditni fondovi. Kolikogod ovi krediti bili povoljni, jednom će ih trebati vratiti skupa s kamatama. Glede na to, da Hrvatska već sada ne može vračati postojeće kredite i dio kredita refinancira novim kreditima, zapravo imamo situaciju kamate na kamatu. Povoljna kamata europskih fondova zapravo ne znači ništa ako ćeš jednom trebati uzeti novi kredit za otplatu povoljnog kredita. Rijetki su europski fondovi koji ne traže učešća matične države. Ako ih želiš koristiti moraš imati lovu ili uzeti novi kredit. Krediti za Hrvatsku trenutno nisu jeftini. Dakle europski fondovi u stvarnosti nisu tako lijepi kako bajaju političari.

Tihomir će kao dobar menadžer aktivirati mrtvi kapital. Mrtvi kapital je onaj koji ne donosi novce. Šume, neodrađena zemlja, voda, otoci, autoceste i mogli bi još nabrajati. Prodati ili dati u koncesiju će se sve za što će investitori (čitaj elite ili kapitalisti ili debele guske) pokazati interes. Najbitnije u svemu tome je, da Hrvatska ne može postići dobre cijene zato jer ima lošu pregovaračku poziciju s obzirom da je poprilično zadužena. Naravno sve što prodaš više nije tvoje, dakle nestane i potencijalna korist od “mrtvog kapitala” u budućnosti.

Dobar menadžer (za koga?) mora maksimalno aktivirati cjelokupni kapital pa i drugi mirovinski stup. Kaže Tim da treba mirovinskim fondovima omogućiti investiranje u nešto što će donijeti još bolje prihode fondovima, u konačnice vama bolje penzije. Iskoristiti ih za dobro svih nas. To bi trebao biti win-win.

Mirovinski fondovi po zakonu mogu investirati samo u vrijednosne papire najboljeg rejtinga. On to namjerava promijeniti što u suštini znači, da će biti dozvoljeno fondovima ulagati i u rizičnije vrijednosne papire. Ako ovo prođe to znači, da će vaše mirovine iz drugog stupa biti spiskane, možda ne u cijelosti. Država doduše jamči za fondove ako vam je to neka utjeha.

Mirovinski fondovi na zapadu već neko vrijeme imaju probleme. Kamate su niske, čak i realno negativne, što znači da se s obveznicama ne može zaraditi. Investiranje u dionice je rizično. Od svega mogu imati sigurnu korist samo upravitelji mirovinskih fondova iza kojih stoje banksteri. Usput, kad ste zadnji put dobili neki izvadak o stanju računa na vašem mirovinskom fondu?

Rasplamsala se javna debata je li vaš račun u drugom mirovinskom stupu vaše vlasništvo? Nije. To je gorka pilula koju je teško progutati. Istina je skrivena u postojećim pravnim propisima. Istina je, vi imate potraživanje prema fondu dok fond ima obavezu spram vas, međutim vi niste vlasnici. Ljudi brkaju stvari zbog nepoznavanja prava.

Isto vrijedi i za vaše novce u banci. Vi niste vlasnici svojih novaca. Kad ste odnijeli novce u banku vi ih niste stavili u skladište i dobili papir zvan skladišnica kojom bi mogli nazad dobiti iste novčanice. Kad ste stavili novce u banku vi ste napravili depozit. Vi imate potraživanje do banke dok banka ima obavezu do vas. Vi ste zapravo posudili novce banci. Takav je pravni odnos!!!!!!!!!!!! To je bila poluga kojom su ljudima na Cipru  maznuli lovu po zakonu (engleski termin je bail-in). Ima i gore. Još gore. Takvi su zakoni napisani po mjeri bankstera.

S njima je išao razgovarati naš budući premijer. I šećer za kraj. Na tiskovni konferenciji na povratku iz Kitzbuehla Orešković se maestralno poskliznuo. Rijetko se dogodi takav kiks. I tada saznamo najviše istine.

U uvodnom dijelu rekao je približno slijedeće: “Razgovarao sam sa predstavnicima najvećih banaka, vrlo povezanih, koje drže 80% hrvatskog duga”.

On je priznao postojanje elita, postojanje, možemo reći, bankarskog kartela, koji Hrvatsku zapravo drži za vrat. Ne samo Hrvatsku.

Imali smo sreću da smo vidjeli snimku cijele tiskovne konferencije (cca. 13 min), koja je bila objavljena na HRT ali je više ne možemo naći. Ako slučajno netko nađe snimku na internetu ga molimo da nam pošalje link.

Ako sumnjate u postoj elita se upoznajte sa švicarskim znanstvenim istraživanjem na bazi podataka, koja je sadržavala podatke 43.060 multinacionalnih kompanija. Našli su, da grupa od 147 multinacionalki kontrolira 40% sveukupne vrijednosti svih kompanija iz spomenute baze. Još više. Ta grupa je vlasnik same sebe putem suvlasništva između multinacionalki te uske grupe.

Postoje i fizičke osobe koje su u konačnici vlasnici ovih 147 multinacionalki. Oni su pripadnici elite.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s