Hrvatska može bolje

Da, može i to će osigurati Cjelovita kurikularna reforma. Tako bar misle u ‘inicijativi Hrvatska može bolje‘, koja je na dva prosvjeda dobila podršku velikog broja građana .

hrvatska moze bolje

Sarkazam na stranu. Bilo je jako lijepo vidjeti ogroman odaziv na prvom skupu. Ljudima je stalo, još nisu totalno apatični. Sada imamo dokaz da još uvijek postoji način, da se zbog pozitivne društvene ideje može napuniti glavni zagrebački trg.

Ni drugi prosvjed nije prošao loše, mada bi vrlo vjerojatno bilo više ljudi da se održao na glavnom trgu. Vrlo je izgledno da mnogo ljudi nije došlo, jer su očekivali nenormalnu gužvu na skučenom prostoru Markovog trga, recimo deset puta manjem od glavnog trga.

Time su organizatori na neki način sami ograničili doseg događaja. Jako čudnu odluku su poduprli prozirnom pričom: prošli puta nas nisu čuli, sad im idemo pred vrata (WTF). Bilo je ovog puta više političkih poruka i zahtjeva, čime je prošli skup oskudijevao, navodno na zahtjev sindikata koji su sudjelovali u organizaciji prošlog skupa.

Izostanak sindikata iz organizacije drugog prosvjeda se nije odrazio na izvedbu. Profesionalni razglas, scenarij, interakcija s ljudima, režija, mnoštvo ljudi u organizaciji…. u svemu tome moglo se vidjeti dobru pripremu, sudjelovanje velikog broja ljudi i stručnjaka. Ni novac očigledno nije problem organizacijama civilnog društva okupljenim u Hrvatska može bolje.  Od kud njima novci je sigurno zanimljivo pitanje.

Uhvatimo se sad najbitnijeg, ideja i poruka prosvjeda.

Reforma obrazovanja je nužna zna svatko koji je vidio što i kako djeca uče. Za pravilno razumijevanje što za društvo znači obrazovanje(školstvo) potrebno se okrenuti u povijest i pogledati korijene obaveznog školovanja: Pruski sistem obrazovanja iz kraja 18.stoljeća, koji jako povezan s formiranjem njemačke nacije i države. Obrazovanje, koje se izvodi putem državnog školstva je daleko više od stjecanja znanja i vještina.

To je ujedno indoktrinacija. Uči se da je trenutni sistem jedina alternativa, formira nacionalni identitet, dijete se podešava za život u postojećem sistemu. Priče o apolitičnosti, objektivnosti su čista glupost, to je nemoguće. Trenutno se tome ne možemo ni približiti.

Kurikularna reforma bi trebala djecu osloboditi od štrebanja nepotrebnih stvari, naučiti ih razmišljati svojom glavom i naoružati ih informacijama, znanjima i vještinama da dobro prođu na tržištu rada (odn. da budu primjereni/opremljeni za eksploataciju).

Što spada u potrebne ili pak nepotrebne informacije je teško odrediti i tu nema objektivnosti. Ljevičar bi vjerojatno želio da poučavanje povijesti sadrži informacije o borbi za radnička prava, što se ne bi svidjelo udruzi poslodavaca, kojoj bi najviše pasalo da ljudi ne znaju za pojam radnička prava (to su nerazumne-ucjene-namještenika).

Skriva se tu i zabluda da nam je posjedovanje informacija u vrijeme interneta nepotrebno. Da bi nešto mogao naći na internetu moraš imati nešto u glavi, moraš znati da bi nešto moglo postojati. Također, mozak operira samo s informacijama u glavi i ako ih ima malo ili su nerelevantne, onda će biti i malo Znati-Misliti-sa-Svojom-Glavom.

Potonja krilatica bila je često izgovorena na prosvjedima. Državno školstvo to nikada neće  podučavati. Ljudi koji misle svojom glavom ne uzimaju stvari zdravo za gotovo, ne puše gluposti, znaju pogledati na pravu(krivu) stranu, znaju postaviti prava pitanja.

Lijep primjer ne znati razmišljati svojom glavom bilo je obraćanje Tonija Miluna (inače pametnog čovjeka) na prvom prosvjedu. Informatička pismenost je po njemu jako bitna, jer između ostalog dolaze roboti koji će preuzeti manualne i umno nezahtjevne poslove, koji će raditi puno preciznije, jeftinije, bez nekih zahtjeva (za sada). U robotizaciji on vidi velike mogućnosti za informatički obrazovane ljude.

Sigurno će neki moći pristojno živjeti od robotizacije. Mada, roboti se uglavnom ne proizvode kod nas, a tu je glavnina dodane vrijednosti. Za primjenu robota trebaš ljude ali jedan stručnjak može brinuti o mnoštvu robota i to je već posao s manje dodane vrijednosti.

Na prvi pogled zvuči u redu da se ljude oslobodi od repetitivnih stupidnih manualnih poslova dok usput dobivamo preciznost i uštede. Međutim suvišni radnik gubitkom tog šugavog posla više nema sredstava za preživljavanje. To da će naći posao drugdje sve više postaje bajka, jer globalizacija i robotizacija ne trebaju sve raspoložive ljude kao nadničare.
Možda Tonijev slučaj nije najbolji primjer ne misliti svojom glavom ali svakako je dobar primjer necjelovitog razmišljanja.

Jokićeva ekspertna skupina za KR uživa poprilično povjerenje. Zašto? Jer nisu političari? Jer su stručnjaci? Jesu li zaista stručnjaci? Vjerojatno znate za bar jedan slučaj, kad su stručnjaci zbog takvih ili drugih razloga nestručno obavili posao, možda i varali. Za sada ne znamo točno što nam Jokić sprema i ne bi ga trebali bezrezervno podržavati samo zbog toga, jer ga napadaju desničari.

Sigurno zaslužuju podršku kod namjere da osnaže te osamostale učitelje kako ne bi bili totalno usmjeravani s nastavnim planovima. I tu doduše postoji kvaka 22. Ima svega među učiteljima desničara, ljevičara, blablabla…… i ako vaše dijete naleti na krivog….U životu je dobro imati i nešto sreće. Svakako je veća samostalnost učitelja jako poželjna, u globalu i za njih i za djecu.

Još bi se moglo nešto reći o vrlo stručnom ali ne dovoljno shvaćenom pojmu funkcionalna pismenost  ali vratimo se na Hrvatsku, koja može bolje.

Hrvatska može bolje je odgovor “civilnog društva” lijevog i liberalnog podrijetla na ustanak desnice. Nije tu samo obrazovanje, tu je sve što tu treba biti uključivo s lgbt pravima. Kad je govornica Ana Brakus otvorila to područje odmah mi je palo na pamet: Hoće li spomenuti (upotrebiti) Orlando? Naravno da ga je voditeljica i profesionalna glumica Mia Biondić spomenula. U suzama.

Bez daljnjeg je Orlando tragičan događaj ali, emocije na stranu, došao je kao naručen kad se u lipnju širom svijeta događaju Pride parade, te će njegovo spominjanje buditi emocije već ionako nabrijane publike. Već sada postoji hrpa dokaza da priča masovnih medija ne drži vodu. Rijetki to znaju, jedan dio je već otupio od učestalih užasa, dok kod drugih to izaziva samo emotivnu reakciju.

Siromaštvo na prosvjedu nije bilo posebno istaknuto, iako je svaki peti Hrvat siromašan.
Siromasi su naša kasta nedodirljivih. Oni su nevidljivi.

Hrvatska može bolje je za kraj postavila zahtjev za izvanredne izbore i gle, zahtjev je uslišan. Što će biti slijedeći potezi Hrvatska može bolje? Jesu li oni možda novi igrač na političkoj sceni? Vrlo moguće, pošto je hrvatska politička scena toliko odurna da se mora nešto napraviti.

Međutim, ako bi Hrvatska može bolje slijedila vrlo često izgovorenu parolu na prosvjedima, a to je: ‘MISLITI SVOJOM GLAVOM’, onda ne bi tražili nove izbore. Naime, koliko smo već izbora imali i uvijek isto sranje, drugo pakovanje.

Koliko puta magarac ide na led?

Sada bi moglo biti drukčije? Kaj stvarno? Zašto bi moglo biti drukčije? Možda znate za neku državu približno sličnu Hrvatskoj gdje su izbori nešto promijenili na bolje? Znate li za bilo koju državu gdje su izbori nešto promijenili na bolje (Skandinavija ne broji)?

Po drugoj strani znamo za države, gdje je izgledalo da će izbori donijeti promjenu na bolje: Grčka, Venezuela, Brazil,…..

Misli svojom glavom.
Misli izvan okvira.

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s